Event "Welcome to the birthplace of Signal the Frog"


Maskota eventa / fotografija: Matko Jelkić

Prošlog vikenda, točnije 18-19. svibnja '13, smo prisustvovali jednom od najboljih susreta geocachera za nas otkako se Maja i ja bavimo geocachingom. Sam naziv eventa nam isprva nije bio jasan kada se on objavio na webu, ali doći ćemo i njegova pojašnjenja. Stoga Vas pozivamo da odvojite, pazite sad, nešto više svoga vremena kako bi uspjeli pročitati i pogledati sve slike sa ovog događaja. Dakle, krenimo. smile

Krenuli smo sa, već sada poznatim geocacherom i našim šoferom Zagy-em, put Zagreba odmah u petak poslije posla. Pomislili bi da je put autocestom brži za Zagreb, ali ne i za geocachere. Naravno da smo, do trenutka ulaska u stan, našli još dva usputna geocachea ne bi li si upotpunili dan. smile

Idućeg dana rano ustajanje oko pola 6-6 ne bi li se stigli pripremiti za put prema Gorskom kotaru gdje će se održati navedeni event. Osim Zagy-a, Maje i mene na put s nama su još krenuli i Majina sestra Katarina, te Mario (Arizona).

Utvrda Dubovac / fotografija: Matko Jelkić

No kako već biva, geocacheri vam ne mogu ići negdje a da usput ne pronađu poneki cache. Osim cacheva na autocesti pronašli smo, nama puno draže, dvije utvrde. Jedna takva se nalazila kod Karlovca i nosi naziv utvrda Dubovac. Oblišli smo krug oko te utvrde dok nismo pronašli cache. Utvrda je bila zatvorena pa nismo mogli baciti pogled s kule. No malo dalje od utvrde smo zato imali predivan pogled s klupice gdje smo se i uslikali.

Sljedeća utvrda bila je Novigrad kod Starog grada. Dok smo se vozili do ove lokacije smo već imali predivan pogleda na okolnu prirodu. Popevši se na kulu utvrde Novigrad pogled je bio još ljepši. Kud god pogledate vidite predivne zelena polja i koja zaokružuju brda i planine u daljini. Zaista nam je bio predivan osjećaj za nekoga tko je iz ravne Slavonije. smile

Pogled sa Novigrada / fotografija: Matko Jelkić

Napravili smo zajedničku fotografiju s kule i uživali u pogledu na dvorište utvrde Novigrad te njenih zidina. Ostali bi sigurno puno duže ovdje udišući svježi zrak i uživajući u osunčanom pogledu na polja podno utvrde, ali vremena više nemamo. Moramo brzo krenuti dalje ne bi li stigli na dogovor sa SiK D. Team-om da posjetimo neka mjesta i cacheve prije samog početka eventa.

Naravno da i vožnja do tamo nije ostala samo vožnja već se napravilo par fotki kako smo se vozili (slika & slika).

Došavši na mjesto sastanka upoznali smo članove SiK D. Team-a tj. Sanjina i njegovu kćerku Katarinu. Na prvi pogled su nas oduševili entuzijazmom za geocachiranjem i željom da nam što više pokažu u što kraćem vremenu.

Pogled s brane na desno / fotografija: Matko Jelkić

Nismo se ni okrenuli, a Sanjin, predvodeći put, nas je već doveo do jezera Lokve gdje je sagrađena brana, te je ujedno i sakriven geocache ne bi li se, slučajnim turistima (geocacherima) poput nas, pokazala sva ljepota prirode i jezera uokolo. Maja i ja jednostavno obožavamo šume, vodu, prirodu i svježi zrak tako da je za nas ovo bio najbolji mogući početak druženja. Hodajući šumom došli smo do mjesta gdje je cache bio skriven.

Pronađen geocache / fotografija: Matko Jelkić

Arizona ga je uočio, ali ga je Katarina s druge strane prva zgrabila. smile Napravili smo i zajedničku fotografiju te krenuli prema brani još malo poslikati ovu, nadasve, predivnu lokaciju. Dan je bio dosta varljiv, te je bilo malo toplo pa malo prohladno. S brane koja zatvara jezero je tada puhao jak vjetar te je bilo zanimljivo okinuti par fotografija dok se pokušavate na miru uslikati na vjetru.

Iz ovih stopa krećemo na još ljepšu lokaciju koju su nam Sanjin i Katarina odlučili pokazati. Naime, radi se o 200 godina staroj Luizijanskoj cesti koja povezuje Karlovac s Rijekom.

Panoramski pogled sa Luizijanske ceste / fotografija: Matko Jelkić

Ovo nam je možda i najljepši cache iz Gorskog kotara jer su tu nastale najbolje fotografije, a i sama potraga za geocacheom je bila također zanimljiva. Dakle, što je bilo u vezi potrage.

I idemo gore / fotografija: Matko Jelkić

Pa Sanjin je rekao, poznavajući Bojana (vlasnika postavljenog geocachea), cache je na lokaciji s koje će se sigurno imati lijepi pogled, dakle negdje gore. Ništa, krećemo podno brda gdje nas vode koordinate stalno se pitajući treba li ići gore ili šta? I naravno, krećemo negdje gore dok Arizona predvodi ekipu. Svatko je išao nekim svojim putem gore, ali Zagy je bio najtočniji i ubrzo pronašao cache. Naravno, umorni od penjanja sa opremom (fotićima i torbama) zastali smo na tren ne bi li uživali u zaista najljepšem pogledu.

S ovog mjesta vraćamo se prema jednom mostu gdje je skriven cache. Most (negdje s desne strane panorame) je najčešće pod vodom zbog velike količine vode koja se slije u udolinu jezera. I ovoga puta most nije bio vidljiv, ali svejedno, opet smo imali prelijep pogled na tu svježinu gorske prirode oko nas.

Panorama jezera u lokvama / fotografija: Matko Jelkić Zajednička fotka nakon prelaska brda / fotografija: Matko Jelkić

No, priča kako smo pronašli ovaj cache, posvećen upravom tom mostu kojeg ne vidite, je vrlo zanimljiva. Sanjin je predvodio potragu za cacheom i odabrao najkraći put do njega. Kod kombinacije gps uređaja i geocachinga najkraći put ne mora biti ujedno i najbolji tj. najlakši. Tako je Sanjin od cachea težine 2 napravio cache težine 3,5 - 4. smile Penjali smo se preko brda ne bi li došli do cachea. Čak smo Maji i Katarini predložili da se vrate do auta jer teren uopće nije bio jednostavan.

Jedva smo prešli planinski dio i otkrili da je cesta uz cache, te da svega nekoliko stotina metara iza nje se nalazi i naš parkiran auto. smile No, nema veze. Svi smo ostali živi i zdravi, te smo iskusili čar penjanja po većim brdima bez nekakve bolje opreme. Kod samog cachea napravili smo i zajedničku fotografiju kao uspomenu na ovu nepotrebno "začinjenu" potragu. smile

Sada nas već zovu drugi sudionici na eventu jer, nažalost, malo kasnimo na susret, pa isprike svima ovim putem. Event se održavao u parku Golubinjak odmah ispod autoceste Zagreb - Rijeka. Zasigurno mislite kako uopće nije zanimljivo odmah biti ispod bučne autoceste, ali kad smo otišli do kompleksa zgrada u parku i na livadu, buka automobila je nestala.

Krećemo u obilazak / fotografija Matko Jelkić

Što reći o parku? Prije svega, ogroman je. Velika, ogradom zagrađena livada, vam može poslužiti za piknik ili za razne igre poput nogometa, badmintona i sličnog. Sve je prilagođeno potrebama posjetiteljima pa tako tu ima pregršt klupa i raznih malih kućica gdje možete sjesti i na miru u hladu nešto pojesti i popiti. Čak je bilo i igara za najmlađe poput ove igre memory.

Panorama dijela špilje Lokvarka / fotografija: Matko Jelkić

Nakon što nam je Sanjin objasnio sve etape, tj. područja koja bi obišli, svi zajedno smo krenuli prema prvom zajedničkom cacheu postavljenom kod špilje Lokvarke u mjestu Lokve. Sanjin si je zaista dao truda te je uspio dogovoriti da svi uđemo u špilju pod vodstvom par vodiča.
Špilja ima 6 razina od kojih sam ja posjetio samo prvu dok se Maja spustila do 4 razine i sve lijepo poslikala. Špilja je konstantno vlažna a i temperatura je od 6-8 stupnjeva pa je potrebno više slojeva odjeće da se spustite skroz do kraja djela za posjetitelje.
U njoj smo mogli vidjeti razne stalaktite i stalagmite, kao i stupove nastale kao rezultat spajanja istih.

Nakon posjeta špilji posjetili smo i njihov križni put u mjestu. I tu smo, kao i svugdje prije, imali predivan pogled na mjesto Lokve te smo samo sjeli i uživali u pogledu.

Većina ekipe ispred Kuće prirode / fotografija: Dr. Zagy

Iz ovih stopa krećemo prema tzv. Kući prirode, gdje je sakriven geocache i gdje smo ujedno saznali i pregršt drugih informacija. Jedna od informacija je bila o vilenjaku pred samom kućom gdje, ukoliko vilenjaka uhvatite za kažiprst i zaželite neku želju, ona bi se trebala ostvariti. Tako je i Maja zaželjela svoju želju. U Kući prirode smo mogli vidjeti raznih suvenira koje se izrađuju i prodaju turistima. Između ostalih pažnju nam je privukao kalendar koji se u narodu zove brojnica. U prvih 12 dana 12 mjeseca se prate dani te se temeljem tog na kalendaru prognoziraju kakvi će biti mjeseci u narednoj godini. Nadalje nam je g. Vid Arbanas, koji je voditelj Kuće prirode, ispričao priču i ponudio razne likere od raznovrsnog bilja. Svaki liker je bio za svaku priliku tijekom objeda i, pored okusa, su po tome i posebni.

Zadnje lijepo mjesto koje smo posjetili u naselju Lokve je bio njihov lokalni Muzej žaba. Taj muzej je po svemu poseban. No, prije nego što objasnimo posebnost muzeja željeli bi objasniti naziv eventa. Naime, mjesto Lokve je poznato upravo po raznim vrstama žaba koje su, zbog njihova izlova, sada zaštićena vrsta. Zbog raznih voda (jezera i močvara) mjesto je dobilo ime Lokve, a žabe su njihov "zaštitni" znak. Tako da naziv eventa sada ima smisla zar ne? smile

U muzeju žaba / fotografija: Matko Jelkić

Vraćamo se na priču o muzeju. Vlasnik muzeja je davnih dana počeo skupljati upravo žabe raznih vrsta. Ali nisu to prave žabe, već razne igračke, te sve vrste suvenira na kojima je motiv žaba. Tako je do dana današnjeg čovjek sakupio oko 3500 raznih izložaka žaba svih dizajnova i veličina. No naravno, bilo je tu i prepariranih žaba, poput žabe koja je postavila rekord u seoskoj igri Žabodrom postavivši rekord skoka od 1,40 m.

Također smo vidjeli i najveću ulovljenu prepariranu pastrvu koja je jedna od svjetskih rekordera po veličini ikad ulovljenoj u nekom jezeru. Muzej također prodaje i razne suvenire pa smo Maja i ja kupili sebi magnet žabice na lopoču koji opet, pogađate, već stoji na frižideru i podsjeća nas na lijep boravak u mjestu Lokve. Za kraj smo se upisali i u knjigu posjete ne bi li ovjekovječili, sigurno, najveći posjet geocachera ovoj ustanovi. smile

Za kraj samog eventa Sanjin se zaista iskazao. Prije svega bilo je tu hladnog piva kao dobrodošlo osvježenje nakon iscrpnog upoznavanja mjesta. Ujedno nam je podijelio suvenire Primorsko - goranske županije u vidu promotivnih materijala, ali i simbolične putovnice za koje vjerujemo da bez njih ne smijete proći kroz ovu županiju. smile Zahvalivši SiK D. Team-u na izvrsno provedenom eventu odlučili smo napraviti zajedničku fotografiju svih sudionika na eventu.

Cjelokupna ekipa s eventa / fotografija: Matko Jelkić Najstariji cache na Medvednici / fotografija: Matko Jelkić

Idućeg dana smo Zagy, Maja i ja u povrtaku kući odlučili posjetiti Sljeme te pronaći neke od najstarijih hrvatskih postavljenih cacheva. Tako smo pronašli cache Medvednica te ustvrdili kako je logbook još onaj prvi, tj. knjižica za upis datira od 2002. g., te da je kutija, a i logbook, jako dobro očuvan. Upisali smo se u logbook zaželjevši im sljedeće (slika).

Popeli smo se na sam vrh Sljemena kod televizijskog tornja, pojeli čuvene zagrebačke štrukle, te se uslikali na samom početku skijaške staze - Crvenog spusta.

Najbolji pogled sa Sljemena na Zagorje vam ostavljamo za kraj. Pozdrav od geocaching tima Matka i Maje.

Pogled sa Sljemena na Zagorje / fotografija:  Matko Jelkić

Tekst napisan:


Autori: Matko & Maja