Geocaching po Pečuhu

(18. travnja 2011.)

Izlet u Pečuh koji će biti opisan ovim tekstom je nešto drugačiji od prethodnih tekstova. Naime, pokušat ćemo objediniti dva izleta u jednom tekstu jer smo Pečuh posjetili i 2 godine kasnije kada smo, kroz geocaching, također obišli zanimljiva mjesta.

U Hrvatskoj smo do datuma iz naslova našli svega 15 geocacheva kada smo se odlučili odvažiti u Mađarsku te posjetiti grad Pečuh u kojem je 2011. g. već bilo dosta geocacheva. Pitate se možda zašto smo odmah pohrlili tamo? Pa 2011. godine nije bilo previše geocacheva u Slavoniji, usudili bi se reći maksimalno 3-4 geocachea. Stoga, malo zbog geocachinga, ali više zbog samog puta i izleta u Pečuh nastaje i ovaj tekst kao uspomena na tadašnja zbivanja. S nama je na izletu bila i Majina sestra Katarina iz Zagreba. Kako se ovaj izlet dogodio u travnju, tako je vožnja do Pečuha bila ispunjena zlatno-žutim bojama koje su isijavale iz polja uljane repice uz cestu.

U gradu nam začudo nije bio problem naći parking i kad smo malo bolje pogledali našli smo prazno mjesto uz nekakvu radio stanicu. Zaključili smo kako je sigurno ostaviti auto ovdje i hrabro smo se odvažili u šetnju prema trgu Kossuth i našem prvom geocacheu koji prikazuje sinagogu. Međutim, cache skriven uz zid banke s budnim pogledom kamere na nas je ipak pričekao još dvije godine kada smo ga pri našem drugom posjetu logirali.

U srcu Pečuha

Šetnju smo nastavili prema glavnom trgu Pečuha Széchenyi gdje smo bezuspješno pokušavali pronaći cache In the Heart of Pecs. Još uvijek ne znamo gdje bi ga tražili, a mislimo da smo zaista svugdje gledali. A u međuvremenu Katarina je bila po treći put u Pečuhu te uspjela pronaći cache koji nas je doslovce onda gledao. Što reći nego da je cache jako dobro sakriven. A sam trg i džamija su uredno sređeni i popločeni, a ispred gradske uprave je zaista lijepo napravljena i instalacija raznog cvijeća. Ono što nas je posebno oduševilo je bila i maketa grada izlivena u bronci gdje smo napravili i ovu fotografiju.

U Pečuhu smo također odlučili posjetiti i njihovo nacionalno kazalište koje je u svojoj blizini sakrivalo nepronađeni cache. Međutim, naši ne-pronalasci se neslavno nastavljaju i tako je i ovaj cache ostao barem za nas nepronađen. Katarina je međutim zajedno sa svojim, a stoga i Majinim, roditeljima uspjela pronaći cache. Doduše njihov tata, koji i nije geocacher te ne zna „tajne“ ovog hobija, pronalazi cache bez problema. Rečeno nam je kako nismo dovoljno duboko gurnuli prst ne bi li dohvatili cache. A gdje prst treba gurnuti to ćemo ipak izostaviti. :)

Zid lokota

Sljedeća lokacija u Pečuhu i vjerojatno jedan od najdražih nam cacheva u Mađarskoj je tzv. Padlock wall ili prevedeno Zid lokota. Ne znamo otkada se u Mađarskoj to proširilo, ali ljudi vam posvuda zaključavaju lokote koji uglavnom predstavljaju zaljubljeni par čija se ljubav na taj način ovjekovječi na nekoj lijepoj lokaciji. Ova lokacija i ovaj cache vam nude upravo to, da dođete i prije svega pokušate pronaći lokot na kojem piše GC code, a s druge strane imate priliku postaviti i svoj lokot. Mi nismo uspjeli pronaći geocaching lokot, ali se svejedno ovaj virtualni cache može logirati kao pronađen, ali smo zato postavili naš lokot kojeg ćemo zasigurno probati pronaći sljedećeg puta u posjeti Pečuhu.

Napad boja i mirisa

Naše upoznavanje Pečuha smo nastavili prema bazilici Sv. Petra. Šetajući se do tamo prolazili smo jednom ulicom gdje smo vidjeli neobičnu instalaciju. No vrlo brzo smo shvatili o čemu se radi. Upravo oni lokoti o kojima smo prethodno pričali se postavljaju baš po takvim instalacijama. Zaista neobična, ali hvale vrijedna inovativna ideja kako se lokoti ne bi ipak postavljali po mjestima gdje to nije preporučeno.

Vraćamo se mi našem kretanju prema bazilici. Tamo smo napokon pronašli prvi pravi fizički geocache spremnik. Doduše, od nas troje Maja je bila najuspješnija. Presretni što smo pronašli svoj prvi cache nismo ni primijetili da nas promatra nekakav lik s balkona. :) To je zapravo opet jedna od onih zanimljivih ideja u Pečuhu i to je skulptura poznatog mađarskog skladatelja Franza Liszta.

Maja i Katarina kod orgulja

Sljedeći cache nas vodi prema jednom parku. Da smo se samo šetali bez točke koju treba pronaći (u ovom slučaju sakriveni cache), vjerojatno bi zaobišli ovaj park jer je okružen zgradama i zidinama s jedne strane. Maja i ja jednostavno obožavamo parkove svih vrsta i uvijek nam je drago unutar gradske buke i betona pronaći zeleni mir i tišinu. Tako je bilo i u ovom slučaju samo što smo u parku imali još dodatnih sadržaja koji su nas razveselili. Odmah na ulazu u park Katarina je primijetila jedan uređaj koji je zapravo informativan displej sa raznim informacijama o gradu. Međutim taj uređaj vam nudi i opciju da se fotografirate, a fotografiju pošaljete nekom putem e-maila. Mi smo to napravili i evo nas. :) U parku su također bile i orgulje koje sviraju različite glazbe, samo trebate odabrati željenu skladbu. A vrlo neobično drvo u parku je Maja primijetila i poželjela jedno takvo nekada imati i u svom dvorištu da ne mora u jesen skupljati lišće.

Groblje u Pečuhu

Od lokacija na kojem se nalazi i sakriveni geocache našlo se i glavno groblje u Pečuhu. Da, i na groblju se znaju postavljati cachevi koji, ukoliko ih tražite noću, dodaju još jednu neobičnu notu cjelokupnom doživljaju potrage. :) I baš kad smo pomislili da smo bez problema i vrlo brzo pronašli sakrivenu kutijicu izvadimo obavijest iz tog „geocachea“. :) No pronašli smo pravu kutijicu vrlo brzo tako da je i to groblje ostalo u lijepom sjećanju.


Ruševine Tettye

Sada smo se vratili do auta ne bi li dohvatili malo udaljenije cacheve po Pečuhu. Jedan takav sakrio se kod ruševina Tettye. Radi se zapravo o renesansnim ruševinama ljetne palače jednog mađarskog biskupa. Ova lokacija kao i sve prethodne nas nije ostavila ravnodušnima jer ruševine izgledaju dosta očuvano, a i vidikovac je u izradi pa vjerujemo da ćemo zasigurno opet posjetiti ovu lokaciju.

I zadnja lokacija koja nam je ostala u neizbrisivom sjećanju na Pečuh je cache koji je sakriven u tzv. kulturnoj četvrti obitelji Zsolnay. Zapravo se radi o investiciji u revitalizaciju jedne tvornice. Sada je prostor tvornice odnosno njenog dvorišta preuređeno za razne posjetitelje, a najviše djecu. Tako tu imate oslikane razne zgrade, ponudu raznovrsnih suvenira, ali i ljetnu pozornicu na kojoj se održavaju predstave upravo za one najmlađe. Dakle, opet se pokazuje kako napuštena tvornica unutar gradske četvrti ne mora biti i njeno ruglo već naprotiv, prostor bogat sadržajem na kojem bi svako pronašao nešto za sebe.

Naša priča posjetu Pečuhu je došla svome kraju. No ne brinite, već sada na prostoru Pečuha postoje novi sakriveni geocachevi, a ujedno nas čekaju i oni koje nismo pronašli, stoga se radujemo sljedećem obilasku ovoga grada koji u nama budi puno lijepih uspomena, a koje smo ovdje s vama upravo podijelili.

Tekst napisan:


Autori: Matko & Maja