Papuk - Cache In Trash Out Event (No.1)

(20. travnja 2013.)

Izgled CITO suvenira 2013

Subota 20. travnja 2013. će nam zaista dugo ostati u sjećanju. Naime, na taj dan smo puno osobnih rekorda oborili, ali ujedno smo doprinijeli boljem sutra. Te subote smo sudjelovali na prvom CITO eventu u Hrvatskoj u gradu Velika podno Papuka i na taj način obilježili nadolazeći Međunarodni dan planeta Zemlje.



Ekipa na CITO eventu

Krenuli smo sa Zagy-em i njegovim bratom Josipom iz Valpova u 8 ujutro. Čudno je što ih nismo prepoznali dok su dolazili jer je Zagy, onak', u svega tjedan i pol dana kupio novi auto. smile Lijepo nam je bilo voziti se u njemu, nema šta.

Na svom putu zastali smo u Našicama ne bi li svo troje pronašli Zagy-ev postavljeni cache koji je 2 mjeseca nestrpljivo čekao samo na nas. smile Još je i nekakav sajam bio na trgu pa smo se malo zadržali, razgledali i kupili kupinova vina za poslije.

9 je sati i moramo žurno krenuti prema gradu Velika gdje je u 10 sati i službeno okupljanje ekipe za organizirani CITO event. Došavši na odredište izgledalo je da svi čekaju samo na nas, međutim bilo je još dosta vremena prije početka.

Prezentacija o Geocachingu i GPS uređaju

Ekipa GeoParka Papuk je zamislila CITO event provesti kroz par etapa. Prva od njih je bila kroz prezentaciju upoznati djecu iz osnovne škole sa GPS uređajem, geocachingom i geocache spremnicima te o samom CITO eventu. Prisutnima su bili pokazani stvarni geocachevi, GPS uređaji koje su kasnije i koristili na terenu, te pravi logbook u koji su se svi nazočni i upisali.

Opisao se tu i primjer logiranja geocachea na Internetu te je pokazan i jedan primjer takvog loga. To nas je posebno nasmijalo jer prikazani log je bio Zagy-ev, a taj čovjek ne štedi riječi. smile Nakon, podacima kvalitetne i nadasve zanimljive prezentacije, izašli smo van ne bi li se podijeli u grupe. Oformljene su tri grupe od kojih je svaka išla pronaći po jedan geocache, a sastanak nakon potrage je bio na livadi uz potok odakle će se kasnije krenuti čistiti lokacija od raznog otpada.

Potok uz mjesto

Mi smo u našu grupu dobili iskusnog vodiča g. Miroslava koji nam je usput pričao o određenim lokacijama na Papuku. Smatrajte ga vodičem i čuvarom Parka prirode Papuk, a ujedno i čuvarom uokolo postavljenih geocacheva.

Naš cache kojeg smo trebali pronaći je bio postavljan u blizini Planinskog doma Lapjak. Grad Velika presijecaju razni potoci tako da nam je šetnja do planinskog doma bila ispunjena žamorom žustre, hladne, svježe vode.

Za mene i Maju, koji uživamo biti u prirodi uz vodu, cvijeće i cvrkut ptica, ovo je bio najljepši mogući doživljaj.

Cache je pronađen

Došavši blizu doma djeca iz osnovne škole su već bila nestrpljiva, jer njima je ovo prva potraga za stvarnim geocacheom. Po dvoje djece je imalo po jedan GPS, pa je i Maja ponudila svoj. Možete samo zamisliti koja je to bila želja da baš vi nađete postavljeni cache. Mi odrasli smo se držali postrani jer i cijeli smisao potrage je bio da upravo djeca nauče naći cache koristeći pritom GPS uređaj. I nije im dugo trebalo, jer zavirujući posvuda, ovaj cache nije imao šanse ostati ne pronađen

Zvonjava za duše mrtvih

I zamislite što je tada bilo. Dok su se djeca polako upisivala u logbook, jedno od njih je upitalo: "Ima li toga još?" To je to što smo htjeli čuti. Nadamo se da će upravo tražeći druge geocacheve to dijete zavoljeti prirodu, svoj okoliš, naučiti nešto, te možda i postaviti cache i na taj način pozvati i nas da ponovo posjetimo baš ovaj kutak sakrivene prirode.

Svi sretni, što smo pronašli cache, krenuli smo cestom prema livadi gdje je dogovoreno skupljanje ekipe. Usput, hodajući cestom, naišli smo i na kapelicu Sv. Ivana kraj koje je stajao i zvonik. Naš vodič g. Miroslav, nam je rekao kako planinari imaju tradiciju zazvoniti za duše svih mrtvih kako bi one našle svoj mir. Hodajući dalje stigli smo do livade na mali piknik i osvježenje uz sokove organizatora, a sve to kraj potoka. Rekli smo kako je svaka od tri ekipe imala svoj cache za pronaći. Mi smo imali osrednje težak cache tako da smo sa još jednom ekipom čekali onu koja se vraćala sa malo viših visina od cachea Stara bukva. I tako čekajući, moju pozornost opet odvlači onaj, prethodno spomenuti, žamor potoka. smile

Iz ovih stopa idemo dalje, sada kompletna ekipa, pronaći cache Plamen skriven nedaleko od livade. Upravo taj pronalazak cachea je jedan od rekorda koji smo oborili. Dakle, dosad, za nas je ovo najveći prvi pronalazak (FTF) geocachea na prvom CITO eventu ikad održanom u Hrvatskoj. Nadamo se da nas razumijete, a ako ne, reći ćemo samo da je nama to bitno. smile

Prvi CITO u Hrvatskoj

A sada slijedi i razlog našeg dolaska ovamo, a to je upravo provedba CITO eventa. Organizatori su svima podijelili rukavice i vreće za smeće. Još je preostalo da se svima podjele upute kako će se očistiti dio uz livadu pa sve do ulaza. Prije polaska u čišćenje napravili smo i zajedničku fotografiju za uspomenu na ovaj događaj. I tu smo bili podijeljeni u tri ekipe. Jedni su čistili samu livadu, drugi su čistili dio uz potok, a naša ekipa je čistila dio uz asfaltiranu cestu. I koliko god vreća da se podijelilo mislimo da nikad ne bi bilo dosta jer nema kraja ljudskom nemaru kada se radi o zagađivanju. Kad smo od livade došli do ulaza skupili smo 20-tak vreća raznog otpada. Žao nam je što je isprva i potrebna takva akcija na tako lijepom mjestu, ali opet drago nam je da se i tih 20-tak vreća skupilo jer to znači da je u konačnici ipak napravljen korak prema čišćem, boljem mjestu i boljem sutra. Svi sudionici eventa od organizatora, djece iz osnovne škole pa do nas geocachera smo se složili kako ovaj event treba postati tradicija tj. da ovdje dođemo svake naredne godine i ponovimo akciju čišćenja. Do tada vas pozdravlja cijela ekipa CITO eventa s Papuka.

Pozdrav dogodine od CITO ekipe / fotografija GeoPark Papuk
Trg geoparkova / fotografija Matko Jelkić

Za kraj, nažalost moramo reći i ovo. Naime, vraćajući se sa eventa Maja i ja smo odlučili pronaći jedan geocache kojeg je jedna ekipa pronašla prijepodne. Došavši na mjesto gdje je bio skriven cache pretražili smo sve i geocache kutije nije bilo. Ne bi htjeli tražiti krivca, međutim to se dogodi kada nešto tako dobro bude objavljeno svima u javnost. Geocaching je jednostavno predobar, ali nažalost svatko mora sam, na svoj način, saznati za njega. Nama u konačnici nestao geocache nije pokvario doživljaj same potrage te što smo saznali na lokaciji gdje je on bio sakriven. Stoga nama nije bitna ta kutija, ali nam je bitno što bi se drugi geocacheri mogli razočarati. U nadi kako je to izoliran slučaj te da će nas dogodine dočekati puno novih sakrivenih geocacheva na ovom djelu Parka prirode Papuk pozdravlja vas geocaching tim Matko & Maja. smile

Tekst napisan:


Autori: Matko & Maja